Rudnik Zrinski

Na Medvednici je kroz povijest bilo dosta pokušaja rudarenja. Nedaleko od Crvenog spusta postoje Francuski rudnici, kod potoka Pustodol je Plava pećina, a na istoku Medvednice su male rudnice. Danas je najpoznatiji Rudnik Zrinski na području zvanom Rudarski vrt. Nazvan je po velikaškoj obitelji kojoj je još 1453. godine kralj Matija Korvin izdao povlasticu da mogu nesmetano vaditi rudu. Otvoren je u 16. stoljeću, a u potrazi za zlatom pronađen je galenit, prirodni mineral čija je primjesa srebro. Rudari su rovali hodnike u medvedničkom podzemlju i svakodnevno ručno kopali u potrazi za plemenitom kovinom. No mukotrpan rad nije bio isplativ – trebalo je iskopati tonu rude da se dobije jedva pola kilograma srebra. Grofovi Zrinski napuštaju rudnik i svoju povlasticu 1527. godine ustupaju građanima Zagreba, a polovinom 17. stoljeća rudnik je napušten. Rudari su najvjerojatnije živjeli u blizini rudnika jer je na vrhu Velik Plazur sagrađena kapelica sv. Barbare, zaštitnice rudara. Danas je na tom mjestu kapelica sv. Jakoba. 

Nakon uređenja, rudnik je 2004. godine otvoren za obilaske i zaštićen kao kulturno dobro, pa danas poučava posjetitelje o geološkoj i povijesnoj baštini Medvednice. Nalazi se 200 metara ispod planinarskog doma Grafičar. Temperatura u rudniku je kroz cijelu godinu oko 12 C° pa prilikom posjeta ponesite topliju odjeću. Vođena grupna tura traje oko pola sata. Odmah na ulazu je prostorija s kipom sv. Barbare i starim alatom za kopanje pronađenim u rudniku. Okna su visoka oko 170 cm tako da svi posjetitelji dobivaju kacigu. Svako okno dobilo je žensko ime po suprugama rudara. Danas okna nose imena djelatnica Parka prirode Medvednica. Rudnik je u cijelosti osvijetljen i siguran za hodanje.

Najlakši prilaz rudniku iz Zagreba je sljemenskom žičarom do vrha, odakle se treba spustiti do Tomislavovog doma i stazom 26 doći do planinarskog doma Grafičar.